O jednoj ljubavi

Ajme, zvali su me jutros,idem radit u hotel. Bit će dva dana probnog rada(držite mi fige), a onda rintaj do 10 miseca. Blažena sezona, opet se neću okupat. Počinjem u srijedu ujutro.

Ovi mi je blog tako prirasta srcu da ga ne želin napustit, ali postoji mogućnost da tamo(jer selim u drugi grad) ne bude interneta, hmm, morat ću nešto smislit. Reć ću in da kako ću ja to vršit promidžbu naše turističke ponude bez kabela za internet. I da jesu li oni normalni, ovo je 21.stoljeće. Valjda će upalit.

Jer u protivnom drage i dragi moji ostajete do jeseni bez mojih stihova, a onda će opet sa opalim lišćem i stihovi krenut, sa zadnjim trzajima uvelog ljeta i hukom zapadnog vjetra.

Falit ćete mi, virtualne beštije,ako interneta ne bude.


1.

Odsjaji nemirnih duša
Sijaju u tami
Tami ovog svijeta
A svjetla što se pale
Ulicama naših snova
Samo su trenuci sreće

Hladnoća i nemir
Ti umorni zvuci
Što bruje oko nas
Da uplaše nam molitve
Uberu nam cvijet mladosti
I odvedu svojim putem

I vrijeme ide neumitno
Da zateče one nespremne
One što hrabrost žrtvuju
Da umire glasove u sebi
Umrijet će tiho i sami
Ko sjene kad umire noć
12. rujna 2002.

Pusa svima(a ne samo njima)

Danas sam tako dobre volje da je to za poludit. Možda ovaj prethodni post ima 20% udjela u tome. Ali nije isključivo zbog toga.

Čita san u horoskopu da iman negativan utjecaj Saturna i da mi zato ništa ne ide od ruke. Planeti mi nisu naklonjeni već misecima, pa šta onda, spuca san se u stablo s autom jer je Saturn, đubre jedno, baš mora najjače zračit u okuci i to nakon šta san popija 2 pive. A jeb.. Saturna,neka zrači , ko ga j..!hmm, počeja san puno prostačit, nije lipo).

E pa kako san super volje, poklanjam jednu lipu romantičnu pismu svim dragim blogericama koje čitaju «Bedastoće». To jutro kad san je napisa je bilo ladno za poludit,a ja san se probudija u naručju jedne dame – jedno od najlipših buđenja u životu, jedino šta mi je njena kosa bila stalno u ustima i malo san teže disao.


Moja srećo mala


Samo želim reći
Da te jako volim
Sve su moje misli
Okrenute tebi
Moja srećo mala
Prekrasna mi budi

Samo želim snivat
I dalje sa tobom
Pomicat ti nježno
Pramenove s oka
Ljubit te u zoru
Dok se ptice bude

Samo želim kazat
Da sam jako sretan
Što sam tu sa tobom
Dok se usne ljube
Dok se ptice bude
Moja srećo mala

Siječanj 2001.

Danas mi i brat slavi rođendan. Tim povodom smo otišli u grad na piće - dva i prije sat vremena uzeli film u video - klubu i pravac kući. I što mislite na koga sam naletio?

Na onu radi koje je bila anketa na mom blogu. Sama , na rođendan, pješice ide kući(2km)s posla, izgleda da je i njezin bivši nogirao.

Prošao sam pored nje kao da je vjetar. Ostala je gledati za mnom - očito to nije očekivala.
Nisam je vidio više od dva mjeseca,a u istom smo gradu, baš danas da naletim na nju.

Vidim da nije sretna. Očito neće nikad ni bit. Ima pravde.

Dragi blogeri,odlučija san joj ne čestitat.

Zašto? Ne zato što mislim da joj ne bi značila ništa ta moja poruka, nego zato što mi se jednostavno ne da. To je takav jebeni promašaj u mom životu i sad bi se trebao opet dirat u ta govna, a svi znamo što se u govna više diraš to više smrde(ispričavam se za grube riči u ovoj rečenici). A i svejedno mi je kakav će joj bit rođendan. Jednostavno ne želim imat ništa više s njom, a time što bi posla poruku to demantiram.

Ispričavam se svima koji su bili za SMS, ali ovo je demokracija!

Zauzvrat nudim da me blagovremeno obavijestite kad je kome od vas rođendan i posvetit ću vam najljepše rođendanske stihove.

Aha...fićo. uvalija san imena od svih vas u praznu kutiju od Cedevite iiiii...
And the winner is...Lea.
(ako se ne dobitnik ne javi u roku 24h, jer mi se čini da je bila samo prolaznik na mom blogu, izvlačenje će bit ponovno, zato ne gubite nadu)

Naravno, ako neko želi pljuvat po meni kako sam trebao čestitat, a nisam;spreman sam saslušati svaku kritiku.
Kako kaže Coelho, ponekad jaučemo:Ajme ovo san već prošao, a anđeo kaže: Da, ali nisi nadišao.(«Priručnik za Ratnika svjetlosti»,ali nije citirano doslovno).

Dosta filozofiranja.

Ma fala vam svima koji ste komentirali, šaljem vam veeeliki poljubac!
Očito stihovi ne mogu nadomjestit jednu dobru nagradnu igru jer je čitanost ovog bloga čini mi se naglo porasla. Hmm, rezultati glasanja su gotovo 100% u korist slanja SMS, a protiv samo jedno biće, mlada damo čestitam na hrabrosti i opiranju kolektivnoj svijesti – živjela demokracija!

Fićo kabrio je uredno opran,blatobrani, šofer – šajba i garažiran. Bio sam prije pola sata vidit, hostese namještaju tirkizno plavu mašnu na kojoj će visiti mapa grada sa ucrtanim prečicama do najbližeg automehaničara u slučaju guranja i broj vučne službe jer je prijatelj odlučio ustupiti vučnog vola sa pripadajućom dodatnom opremom za vuču.

Postoji nekoliko različitih rođendanskih poruka koje mi se motaju po glavi:
1. Sretan ti rođendan
2. Sretan rođendan i želim ti da se lipo zabaviš danas. Pozdrav
3. Sretan rođendan, kraljice mog srca. Želim ti svu sreću ovog svijeta!
4. Nesretan ti rođendan. Mrzim te! Dabogda crkla!
5. Sretan ti 25.rođendan od srca i neka ti se ispune sve želje

Od SMS poruka sa stihovima sam odustao, dovoljno sam joj stihova već poslao za 3 života , a i baš nešto nemam inspiracije kad je ona u pitanju. Tako da prepuštam vama na glasanje...izaberite jednu od ovih 5 SMS poruka jer nagradna igra se zahuktava! Slušajte pozorno: pojavio se novi investitor i uz glavnu nagradu ide i 4 kvadrata(2x2m) najlona da prekrijete svog limenog ljubimca u slučaju pojave raznih atmosferilija – kiše, snijega, tuče, sjekira...

To je fićo moj
Sa njim idem na spoj
Jer drajver sam ja
Svaka žena to zna

Dakle koju od ovih 5 SMS poruka vi biste poslali nevoljenoj osobi za (ne)sretan rođendan?

Lov

Ušuljala si se tiho,poput mačke
Kad vreba svoj plijen
U moj svijet. Promatrala me tiho
Bez treptaja i lagano se primicala.
Suspregnula si dah da ne otjeraš žrtvu,
Potpuno se približila,
Tražila najljepše mjesto
Za smrtonosni ugriz.
Jedan brz i odmjeren pokret
I bio sam tvoj.

12.2000


Život je slijed nadahnutih ludosti. Jedino je problem kako ih poredati(G.B.Show)



Ovako, ja bi volija napravit jednu malu blog anketicu jer me muči jedna stvar. Svi oni koji redovito čitaju «Bedastoće» znaju da je Flavio kad je počeo pisati blog bio srca slomljena.slomila mu ga je šankerica(toči piće, ispod suknje joj se miče pa se opet čuje glas , aaaaaaa) koja radi tu u lokalnoj birtiji iza ugla. E pa ja bi naveo ovdje da «madmoazel» ima rođendan za par dana (20.04.) pa me interesira bi li ja bio frajerčina kad bi joj ga čestitao ili budaletina budući da sam ja bio u međuvremenu na operaciji na koju me je ona nagovorila (jer ja povremeno patim od manjka hrabrosti), doživio prometnu, a ona nije poslala ni jedan sms podrške bivšem šoferu i naivčini.
E pa pitanje glasi :čestitati joj rođendan ili ne? Naravno SMS-om.Budući da koristim jokera :Pitaj publiku ne bude li previše odgovora znati ću da sam već svima do...(piiip) sa pričom o njoj i srcedrapateljnim ispovijedima mladog pastuha koji ne zna da je ovaj svijet mračno i okrutno mjesto gdje se takve stvari događaju, i djeco draga, nemojte ih pokušavati kod svoje kuće.
Dakle pitanje glasi:čestitati joj rođendan ili ne?!
(Cijena SMS poruka 3,66kn, sva prava pridržana, rezultati glasovanja ulaze u bubanj i na kraju mjeseca vidjet ćemo koji će od vas biti sretne ruke i osvojiti GLAVNU NAGRADU ---FIĆO KABRIO!!!---)

Grope ja san guca i u se i´ slaga
Va´jalo me bisno, grubo ka nevera
Po svoju san tija, a ne bi se spotija
Poslin svih nevo´ja ne bi prston maka


Sve su zore bile u i´jadu koluri
Sve su škure tisne
Sve su noge teže
Sve lanterne blištu
Sve su zvizde da´je
A jedno se svitlo sa' polako gasi


Samo još u škuron ka´ se oko sklopi
Vrtidu se slike ,pomalo, bez priše
Evo vidin svitlo ča odozgar tuče
Samo da se smirin i nema me više

27.06.2000.

Jutro novo miriše
Da na mene ljubav baci
Kao da me mrežom lovi
Da prekrije rane duboke
Od bitaka davnih
Od kojih mi tijelo truli
A i misli su krvave i mračne


Jutro novih nadanja
Mene mrežom lovi
Opija me sablasnog
Svježinom mi stranom
U oku mi ledenom
Studen zakriva pogled
Na taj cvijet što raste kraj mene


Miriše nada
Iz mreže se vadim
Da se u ponor bacim
Da me svjetlost proguta
Da ne budem više tužan i sam
Čovjek koji umire polako
Ne želim biti ja

22. svibnja 2002.

Kad bi svi pokreti stali
Ko mramorni pejsaži
Kad bi umorno oko uhvatilo daha
Da vidi taj skriveni dar

Jer vrijeme nam bježi iz ruku
Cijedi se ko kaplja kiše
Ljetne kiše koja brzo prođe
Da bi odsjaji bili jači

I sunce nekako brže zađe
Da skrije ono vrijedno divljenja
Smijemo se glasno da skrijemo strah
A uplašeno srce tako jako tuče

Lovran , 06.02. 2003.

Tebi pružam ruke nepoznata djevo
Da li voda ove rijeke nekad miluje ti lice
Ti kraljice moja, nepoznata djevo
Zar su za tvoje oči ovi dani moji

Nepoznata, daruj mi osmijeh
Jer tvoje usne su sve što trebam
Sve ono što sam ikada htio
Sve ono što sanjam

08.04.2005.

Eto stigao je i taj dan da mi je The B. prigovorio na nedostatku smisla za humor. Ja ću njemu pokloniti nekoliko stihova, a vi svi koji ste na ovom blogu zbog ozbiljnosti onog što pišem, zažmirite na oba oka; ne još bolje, začepite i uši, tako da osoba s kojom dijelite prostoriju ne bi pročitala ove jezive stihove na glas i tako prosula cijeli moj trud da pokažem muževnost i ozbiljnost uprtu u transparentnost ovih stihova koji su danima krasili stranicu ovog bloga, krijepili vam umorne duše , umivali vaše suze. Ovi «sotonski stihovi» stvoreni su s namjerom da nasmiju one koji baš ne mare pretjerano za ozbiljnost u stihovima. Prema tome ,drago i poštovano čitateljstvo, molim ne zamjerite, za ozbiljnu uporabu je onih nekoliko stihova pri vrhu. Pozdrav svima.

HAIKU

Kurac mi se dig´o
Nisam više stig´o
Mislit glavom
Beba je na putu

Ima li tvoja tama ime
Jer moja ima
Dok gledaš koljeno svoje
A nebo ima težinu
Na leđa ti uporište stavi
Ti si oltar od prašine
A oko ti bdije
Neumorno je


Hladan je grč na licu mojem
Ti si vjetar i šapat
Od kojeg se branim
Okrećem mu leđa
Da ne vidim uzdu kako leluja
Miris tvoj nestaje
Ko dim u mraku
Nema te više

08.04.2005.


Danas je dva mjeseca. Mnogo se toga promijenilo,mrzio sam, pa pokušavao oprostiti, pa opet mrzio,ali vrijeme je dobar liječnik. Nema je više puno u meni.
On ju je čekao, iznevjerila je njegovo povjerenje prvom prilikom, on ju je opet dočekao.
Neka ih,želim im sreću, djecu koja će postat ljudi.
Moja je sreća, blizu ,iza ugla, zajedno sa putem na kojem je trnje skriveno.
Hvala svima koji su «bedastoće» čitali kroz ovo vrijeme i koji su mi bili podrška. Budite i dalje sa mnom, neću još otić. Još malo ću bit s vama , sve dok ne nestane stihova. Onda ću otić.
- Njoj
- Njen omiljeni pj...
...lako je s figom u džepu dati časnu riječ...

Premalo je
Zaista je premalo dobrote u tebi
Koliko se samo trudiš
Koliko se samo upinješ da budeš lijepa
Lijepa u očima drugim


Ti iskaš zlato od mene
A ja zlata nemam , moja djevo
Ja imam tebe , a to mi je blago najveće
I svi puti su vrijedni tvojega zdravlja
I tvoje sreće , maleno moje


Sve bih učinio za te
I oluje ću tjerati da bježe od straha
Ja sam div dok vidim svoj odraz
Svoj odraz u očima tvojim
Sve pobijedit ću za te


2002.

Poklanjam ti ove misli
Carice mog srca
Ti ih u ponor baci
Nek se utope u morima snova mojih
Tvoje su riječi opojne
Vode me do odaja tajni
Gdje potoci odnose
Moje želje u zaborav


Vilinski ti plašt ne blijedi
Ti stanuješ u oku mome
I budiš me svojim glasom
Ne daš da me odnesu
Vihor i crne kočije
Jer ti si ptica i ti si plamen
Tvoje su riječi opojne
Izgaraju u mom srcu


26.03.2004.

Sanjam širom otvorenih očiju
Sanjam da si tu
I biserje prosipaš stazom kojom hodam
Da ne izgubim tu hrabrost danu
I ne izranim se tražeć sjene
Već pratim ljubav svoju
Što nad mnome bdije


Hodam širom otvorenih očiju
I pratim tvoj put
Taj novi svijet što se otvara pred nama
A pred njim se sada budim
I promatram sva ta uplašena lica
Ali se ne bojim
Jer ti me čuvaš


Volim širom otvorenih očiju
Ta znaš da sam s tobom
U nevolji il´ sreći stajat ću kraj tebe
Zvati ću te imenom ljubavi
I sad kada sve je tako blizu
Ne bojim se ničeg
Jer znam da si tu


05.12. 2001.

Znam da nisi sretna
Koža ti je čista ,ali misli nisu
Tvoje riječi su opsjena
Al mutne te zjene izdaju

Znam da nemaš sreće
A kako ćeš kad si sama na svijetu
Kako ćeš kad sve što započneš uništiš
Takvi kao ti su prevarene duše

Ti si blato na cipeli ratnika
Ti si stablo koje zaklanja obzor
Znam da nisi sretna
Znam da nemaš sreće

31.03.2005.

Molitva

Dižem svoje isušene usne Iz prašine ovog svijeta
Ispustit ću posljednji vapaj Svoj hrapavi krik

«O, Bože ,da li me čuješ Blagoslovi ove umorne ruke
Obriši mi suze Bdij nad mojim snima»

Mogu li čuti tvoje riječi Dok naričem o bijedi
A pjevam o sreći Što je za me nema


27. lipanj 2003.

Nevješt da shvatim te slutnje u meni
Sputan sad bdijem nad usnama tvojim
Tragam za svjetlom u toj tamnoj zjeni
I tvoje uzdahe zbunjeno brojim

Nevješt da shvatim što se to zbiva
I tko te za inat krade od mene
Dok gledam odsjaje tvog blijedog tkiva
Što tren za trenom pomalo vene

Nevješt da shvatim da riječi su male
Bez čarobnog osmijeha što dala si mi
I tvojih ruku što grlit su znale
Kad zauvijek zaspeš mi ti

15. 01. 2004.

Na ovo me natjerala jedna dama na čijem sam postu već ostavio sličan komentar.

A tema je kukavičluk!

Završio sam fakultet gdje su pretežno bili tatini sinovi, a moj je otac loveći ribu školovao i mene i brata – sad smo oba VSS – nezaposleni(o tom malo kasnije). Na trećoj godini faksa sam naletio na profesora na čiji sam ispit izlazio preko 20 puta jer sam mislio da sam pametniji od njega. Tako sam prvo pao godinu , a onda studirao izvanredno- i ZAVRŠIO FAKS!
Trebalo mi je jako dugo (6 godina ,9 mjeseci) jer otac mi nije više slao novce tako da sam morao:
- konobarit jednu sezonu gdje sam rintao kao majmun, ja u šanku , a 5 konobara vani, ko je radio u ugostiteljstvu neka si to zamisli
- radio sam na bauštelu, kopao rovove jedanput tjedno
- lovio ribu; čoviku smo opiturali brod pa nan ga je da da idemo na more – tako san lovija sipe dok su drugi slušali predavanja
- svirao gitaru po kafićima četvrtkom i nedjeljom, trebalo je prevazić tremu za svirku ispred studenata, a većinu koncerata sam odradio sam – gitara i moj glas na lošem razglasu
Na 4 godini nisam pao nijedan put ispit!

Kad sam došao natrag u Malo Misto morao sam u civilnu vojsku koju sam odradio u TZ i paralelno s tim radio u kampu tako da sam prošlo ljeto radio svaki dan po 14h.

Nakon završene vojske sam poslao stotinjak molbi za posao u struci preko interneta, nitko mi nije ni odgovorio na zamolbu – «Žalimo , ali niste prikladan kadar za našu firmu»- da su bar to napisali. I na kraju sam poslao molbu za recepciju što je jedno 3 skaline ispod onog što bi trebao raditi,ali moram od nečeg počet. Tako da najvjerojatnije počinjem radit oko 20 .04. – imam hranu i smještaj, radi se o velikom hotelu, ali to nije ni izbliza ono što bi htio raditi.

ALI!!!!
Ako mi je to izlazna karta da 1.ne moram više živit s roditeljima, 2.izlazit na more po svim vitrovima jer mi je otac profesionalni ribar i ne smije se dogodit da nema što prodavat na ribarnici 3.živit u pripizdini di su svi dani isti , samo se vremenska prognoza mijenja, 4. dobit šansu da napredujem u firmi ili šansu da netko prepozna moje kvalitete i pozove me na drugo mjesto gdje je veća plaća i jednaka odgovornost.

ONDA IDEM!!!
Jer treba slijediti svoje srce, koje ni razum ne može utišati, a znam da će u Malom Mistu moje srce bit otvorena rana. Zato ću probat ostvarit barem dio svojih snova – Malo Misto će uvik čekat na one poražene u ratu ili one što su ratovali cijeli život i napokon se žele odmorit od tutnjave topova na bojnom polju.

USNULI


U svitanje
Kada tijela duge sjene prave
Ja tebe ću naći
Pokraj mene
Duboko u snu

Dišemo mi isti zrak
U svitanje
Kada mlohava nam tijela
U prozirne skute
Tonu duboko

I lica nam se zlate
Jer pogledi ne kvare
Naša tijela naga
Što se gube
Na bijelom platnu

I gdje je kraj
Kad će oka sjaj
Da sine
Nevina u jutro
Prije tmine

02. 2001.


Izgleda da samo kopiram stihove iz My Documents. A što ću, iša san u ribu i u tri od pet prstiju na desnoj ruci zabio udicu – boli za popizdit. Tako da mi se baš i ne da tipkat, iako imam i viška inspiracije. Naime, mirac i The B su komentirali kako čovik u depresiji može tako dobre stvari napisat,i kakoje vjerojatno svaki jeb... pjesnik na planeti bio nesretno zaljubljen, e o tome san tija pisat, ali drugi dan – sad idem stavit malo nevenove masti na ruke (stvarno dobra stvar) i idem i dalje razmišljat o tome kako u «zemlji seljaka na brdovitom Balkanu» dipl. ekonomisti – smjer turizam MORAJU IĆ NA MORE JER IH NITKO NEĆE ZAPOSLIT U STRUCI!

Kaži mi vjero što sada tražiš
U mukloj noći od sjena i straha
Što stjerat će mene i tebe u tminu
Bježeći mi ćemo ostat bez daha

U jutarnjoj magli bez imalo sumnje
Naše će stope zub vremena skriti
Zoru ti čekaš jer tame se bojiš
I tako odjednom neće nas biti

Što bježiš u skute melema plaha
Dok osjećaš kako damar ti tuče
Već nemir u tebi polako jača
Zato poleti gdje srce te vuče

18.06.2000.

Iznesite moj prah
Neka ga ovaj vjetar cjeliva zrakom
Neka se stopi s vremenom što ne gasi zapaljene vatre
Ti si moj svijet
A svijet je s tobom zablistao i nestao
Gdje se dan ponovo rađa
Gdje hrli stoput prelomljena duša
Gdje su misli sok što se ispija s uzdahom
Gdje su mjere tvog lica potamnile i nestaju
Gdje mi srce hoće
Bježat od ove samoće27.03.2005.

Kakav provod sinoć. Moj B i ja. Hrpa mladih dama koje imaju svaka svoju priču, svaka svoj obrambeni mehanizam – lagati odmah u startu ili se predstaviti kakva jesi uz rizik da ne bude dovoljno atraktivno suprotnom spolu. I dok frajerski držiš pivu za vrh i lagano mašeš s njom da pokažeš godinama namaknuto iskustvo ispijanja iz boce uz smješak uvježbavan mjesecima ispred ogledala u trenucima samoće, haha, promatraš damu kako se šepiri u polumraku pod velikom količinom šminke. I razmišljaš kako ONA koja je odnijela tvoje srce sa sobom i nije puno bila različita od bilo koje od njih od sinoć. Samo su okolnosti bile malo drugačije,susret na neobičajenom mjestu(npr.klupa na rivi u podne) i ništa više. Možda bi bilo puno drugačije da sam je upoznao tu u tami kafića, ali jako teško jer...

«Dobro,onda ću odsad bit svjestan toga da ne smijem tražit ništa od tebe kada te boli glava ili imaš migrenu,prvi i drugi dan stvari,trebam te pustit na miru barem pola sata svaki dan nakon što izađeš iz kuće. Uz to povremeno želiš bit sama kad ti je teško. Zatim da ne dolazim na radno mjesto kad ti je gužva ili kad nije bilo bi dobro da ostanem samo sat vremena ako te boli glava. Bilo bi najbolje da dođem U RIJETKIM TRENUCIMA DOSADE kad sam POŽELJNO DRUŠTVO ako nema neke knjige za čitat. 22:33:13 28.12.2004.»

Ili kad potpuno daruješ srce bez straha što će biti sutra:

«Ti si moje nebo plavo Ovog svijeta sve najljepše boje Sve ću dati da budeš kraj mene Ne mogu bez tebe ,maleno moje 17:18:51 21.08.2004.

Te puste riječi ne mogu sve reći Guše naše riječi,bacaju u tamu Iako ne mogu preko svega prijeći Ne plaši se zlato,ne puštam te samu 17:34:01 30.08.2004

Laku noć i tebi,mrvice.Kao što sam ti rekao,ponosan sam što te mogu zvati mojom. Zovem te imenom ljubavi,a ona vapi iz srca moga koje je oduvijek bilo tvoje. 02:44:24 28.10.2004.

Svijet bi bio puno mračnije mjesto bez tebe , maleno moje.Sve su se oluje svijeta sručile na nas dvoje,da nas obeshrabre,da nas zavedu na pogrešan put,da stvore bezličnost svakog dana,svakog sna i preteškog nadanja u novo svitanje.Znam da ti si svjetlo ,iako ga nevrijeme skriva.Jednog dana zasvijetlit ćeš svjetlom tisuću boja,za mene,za oboje. 19:01:16 10.11.2004.

Ti si moja sreća,moja krv.Kao razjarena rijeka tečeš kroz mene,propinješ se,bjesniš.I užas kad ušutkavaš svoju nemoć.I okus tvoga jada truje,razara. I dok se mijenjam svakim otkucajem sata, znam da grumen zlata stišćem u ruci.To zlato je jedini sjaj što mi treba,znam to. 17:56:28 12.11.2004.».

A ONA kaže na to:

«Molim te reci mi da ovo šta imamo neće proć tek tako,znam da nisi vidovit,ali sad kad se sve ruši želim to znat.Ja sad nisam u stanju pristat na nešto šta nije TO,mislim da bi me to dotuklo.Znam da ćeš poludit zbog ovih riči jer si već dosta reka...Ako ti je nemoguće odgovorit,nemoj napisat ništa. 16:56:22 26.05.2004»

I onda odeš do kraja, korak dalje od sigurnog uporišta i padneš u ponor.
I sad znam sve. Mlada damo, gledaš me u oči i čitam te, ne znam zašto lažeš , ali vidim da ne znaš drugačije.
I dok držiš frajerski tu pivu, mudrost struji kroz tebe, sve znaš, a te žene koje upravo potcjenjuješ naći će opet načina da te dovedu do ruba.
Što se dogodi jednom, ne mora se više nikad dogodit. Što se dogodi dvaput, vrlo vjerojatno će se dogodit i treći put!

Došao je B., nakon dosta vremena, bez svoje «bolje« polovice. I imao je vremena poslušat moje jadikovke.
Trebalo je malo poticaja, dva – tri gutljaja pive Karlovačke(malo besplatne reklame) pa da emocije poteku iz mene kao vodopad. Neke stvari ne možeš reći bilo kome, iz straha da ćeš bit neshvaćen ili da ćeš bit izrugivan jednog dana, netko tad zna tvoju slabost i što može upotrijebiti protiv tebe.
Ali pomogao je B. da shvatim koliko je još ima u meni , nije napravio facu «potpuno te razumijem,ostajem bez riječi, kakva kuja», već mi je pokušao dokazati da ja ipak nešto vrijedim i da je to samo faza. «Pa nećeš valjda ,budalo glupa, opet stavit svoj život na čekanje, dao si joj godinu ,ne daj joj više ni dana!»
Okružen ovom glupom samoćom i pogrešnim ljudima(svaka njima čast, ali nemaš volje pričat neke stvari ljudima za koje si siguran da ti ne mogu pomoć) sve sam to potisnuo u sebi, a tog otrova ima koliko hoćeš i presporo hlapi, možda nikad neće potpuno nestat.
E pa B.,hvala što postojiš,opet si bio u pravo vrijeme na pravom mjestu!

KAO DA SI PORED MENE

Nema nikog pored mene
Ali kao da me gledaš
Tvoje me oči odasvud vide
A kad se zagledam u njih
Nestaju u tami
Kao da ih nikad bilo nije
Jedino mirisi ostaju
Ti mirisi što nikada ne blijede
Dok na jastuku spavaš sam
I mirisi cvijeća
Cvijeća koje nikada ne vene
Jer cvjeta u uspomenama
I ništa ne tone u zaborav
Kao da si tu
Kao da te uvijek ima
Kao da si pored mene

06. 02. 2003.

U ljubavi isklesana
Stojiš , moja divo
Uspravna preda mnom
I stremiš nekamo u daljinu
Koja neće tebi doći
A i vjera kao usud
Koja ti se pruža na pozlaćenim pladnjevima
Uz svu buku i klicanje
Svak se boji za sebe
Za svoju malenu zlobu
Koja ječi u tebi
Da je se pusti vani
Da sruši to što si godinama gradio
Tu krijepost u tebi
I tu svijest o idolu
Čovjeku svojih snova
Letiš, a nemaš gdje sletjeti
Ploviš , a nemaš gdje pristati
Sve je uvijek protiv tebe
Zaboravljaš to

18.05.2002. , Lovran

Proveo sam cilu noć na moru , lovija ribu i razmišljao o novim počecima. Znam da bi se hrpa ljudi minjala sa mnom, naime , bila je bonaca cilu noć – stvarno za guštat, a i uvatija san puno, previše. Ali ne želim pričat o ribanju i ribarskom prigovaranju, već o jednoj drugoj stvari.
Ostala je velika praznina , otkad je nema, ali san razmišljao jako puno u toj samoći i shvatio neke stvari do kojih bi jako teško došao u drugim okolnostima. Shvatio sam da nije toliko bitna ona ,koliko činjenica da sam se bio pomirio da je ona TA. Pa sam rekao sam sebi: Ajde Flavio , zaboravi žene, razuzdani život i pijanke, zaboravi prodavanje magle napirlitanim damama u polutami zadimljenih kafića. Pa kaže:
- Oprosti, imaš duvan?
- Ne, ali imam sat.
- Pa što će mi sat, neću pušit sat!?
- Dobro, onda možeš pušit pola sata!
I odlučio se ja skrasit. Imat jednu smišnicu i dva zamazanka- ma i imena sam im smislio, dražesne beštije, produženje vrste, zaruke, pir, šišanje trave u vrtu, familijarna vikend –okupljanja, računi za struju ,vodu, komunalije... pa kad dođe prva beba uzet kratkoročni kredit da joj bidnoj ne pofali ni ptičjeg mlika.
Malo je falilo, neću pobignit od odgovornosti, samo će taj konačan bijeg od razuzdane mladosti, malo pričekat. I ZNAM SAD da ona nije bila vrijedna toga. Možda joj polako i oprostim, iako je preteško oprostit neoprostivo, to je ono božansko u nama, a javi se ponekad kad isplivamo na površinu i pokušamo biti barem na trenutak dostojni sami sebe.



STATUA

Stojiš sama na žalu tome
Gdje pjena se lomi
Gdje kapi te njišu
Gdje svjetlo te ziba
Polako toneš
Jer stope ti blijede
Ne slutiš ništa
Samo se smiješ

Gle sva si blijeda na žalu tome
Gdje vjetar ti njiše koprenu tamnu
Gdje pogled ti prati kretanje svako
Gdje nebo se spušta na tebe malu
I stope ti blijede
Jer polako toneš
Ne slutiš baš ništa
Od srca se smiješ

15.06.2000.

Moja je krvna grupa O+ pa ako netko zna kako se može komplet zaminit za ove moje 4ipo litre nek se javi. Jer iako je prošlo već skoro 2 miseca onu štracu od žene još ne mogu istirat iz glave. Osim dvi iznimne situacije, sve drugo ide kako triba – vrime liči rane sve. E a te dvi situacije – oba dva puta san bija u autu i potrefilo se da san je vidija kako prolazi kraj aute(i to su jedina dva puta da san je vidija iako živimo u istom gradu u ova 2 miseca), i ona se meni oba puta nasmiješila i klimnula glavom. «Pa mislim, gdje si ljubavi moja, ja sam te prevarila iako znam da si mi ti bio vjeran, ja sam ti zatajila da su me izbacili iz škole zbog droge,zatajila da te ne volim više,zatajila da sam te cijelo vrijeme smatrala budalom dok znam da si ti bio cijelo vrijeme iskren prema meni. I zato mislim da zaslužujem da ti se javim jer znam da mi nisi ništa zamjerio». E PA JESAM,ZAMJERIO SAM TI! U tom trenutku se uopće nisam mogao kontrolirat. Povukao sam ručnu i izbacio iz brzine i tija skočit vanka i ko zna šta napravit. No nisam, nastavija san vozit, jer mi je tip trubija šta je bija iza mene. Otiša san na parking i tresa se po ure jer to nisam bio ja,ja ne reagiram tako. Ali jesam , to sam ipak bio ja jer se identična situacija dogodila još jednom,samo 2 dana poslin toga.
Što je dogodi jednom ne mora se više nikad dogodit. A što se dogodi drugi put, dogodit će se i treći put. Zato me sad malo strah samog sebe. Eto.


ISPRUŽENIH RUKU


Ti , koja ispijaš poslijednju čašu mene
Vamprice podzemna
Bježim , a približavam ti se
Slutim da si tu
Nek mi vjeđe padnu
Jer oko te vidjet ne želi
A trebaš mu , neizmjerno

Što mjeru vremenu uze
I odredi me takvog
Bježim , a približavam ti se
Slutim da me nema
To si samo ti
Tvoje ruke bliješte
I prekrivaju me velom neprozirnim

Tih sam i potišten
Jer krila nemam munjevita
Bježim , a približavam ti se
Slutim da smo ja i ti
sami , preblizu
ja hrabrosti nemam
jer tebe se bojim

29.03.2001.

Kao zakleti hajdukovac sam odrasta i kao takav ću vjerojatno i umrit , ali to nema puno veze s ovim šta bi tija napisat. Jučer san sluša prijenose na radiju i fala Bogu, kako i doliči, smanjia televiziju na min i kombinira, he,he obožavam slušat glas Ede Pezzia, ima malo ruzine u njemu – svaka čast Sušecu, Ćosiću,Veli, ali Pezzi je car! I gledan kako Slaven gazi Dinama, slušan kako Zagreb stišće Rijeku u šesnaesterac. Naravno, čujem u pozadini Pezzijeva glasa navijanje na Poljudu ne za Hajduk, već za Slaven i Zagreb.
I da puno ne duljin, na kraju je Dinamo partija u Ligu za ostanak. U prvi moment je proradija dišpet u meni i kažen sam sebi: Tako van i triba purgeri. Uleti ćaća i kaže :Ko bi se ovome nada? I gleda me čudno ,drukčije. Valjda se u tom starom ribaru dogodila nirvana(haha), kad su sve te godine antagonizma sjever – jug i naše podređenosti,zbog više razloga,( možda najvećeg šta je Tuđman bija Dinamovac),isplivale na površinu. I gledan ćaću kako skakuće po kući i davno ga nisan vidija sritnijeg, i gledan ga i mislin se, možda ima pravde , ali nije to to.
Kako je za sriću potrebno dvoje želin od srca Dinamu da se šta prije izvuče iz govana, a svin BBB-ovcima da ustraju na podršci svom klubu. Svaka čast Varteksu, Zagrebu, Rijeci, ali onaj huk s tribina na Poljudu kad dođe Dinamo, to je ono zašto volin nogomet.Eto.

Želim ti nešto napisat. Uložio si sav svoj trud na osobu koja ti ne može dati ono što trebaš i zaslužuješ,po nekim svojim mjerilima misliš da ja jesam ona za tebe,ali nisam, ne mogu biti.Da smo i bolje proveli ovo vrijeme,rezultat bi bio isti.Ta ljubav je živila u meni stalno,krivo sam pretpostavljala da je to samo stvar navike,ali nije tako. On je dio mene i uvijek će biti,ne na onaj nostalgičan način već na ONAJ način.Sjeti se početka svakog dana s mišlju šta će loše biti danas?To ne smije biti tako.Želim ti da pronađeš svoju sreću i imaš ono što zaslužuješ.Ja ću svu svoju snagu usmjerit na to da popravim ono što se da popravit jer to želim više od ičega,volim ga i voljet ću ga do kraja.Molim te ne zamjeri,ali ne mogu drugačije,postoji nešto što je jače od svega: 16:48:30 10.02.2005.


Tako je završilo. Nakon 10 mjeseci truda sam shvatio da otvorit srce nekom može bit dvosjekli mač. Lijepo je volit nekog više nego sebe,taj zanos, sreća što se budiš kraj nečeg takvog. I onda kad cijeli svoj život podrediš tomu da uspijete,želiš samo nju,želiš djecu s njom i da ostarite skupa,za njen bi osmijeh utrčao gol u teren na Hajduk – Dinamo...
A sad treba sve ispočetka, od nule. Ma mogu ja to ,kažem. Ali KAKO opet volit nekog,drugi mi se put dogodilo da me cura ostavi na Valentinovo. Prošli put- Opatija,autobusna stanica, prijatelj i ja, ruža u ruci,ona izađe iz busa, kaže da se pomirila s bivšim i OKRENE MI LEĐA. Prijatelj me obori na asfalt, da ne napravim neku glupost,a nakon što se uvjerio da je žena na sigurnoj udaljenosti, moli me da odemo u kafić,i odvuče me. Ja se opirem, ljudi gledaju, u suzama dopuštam da me vodi. A zatim, enciklopedijsko pijanstvo, 3 litre toplog pelinkovca , a kad je prošla ponoć – bambus; u 6 ujutro nas bude čistači na plaži – totalna šteta. Trebalo mi je 5 godina da skupim hrabrosti opet volit, ali ovo je dječja igra prema ovome što se sad dogodilo.
Kad samo promislim da svo ovo vrijeme nisam nijednu pogledao. Rekao sam sam sebi. Ona je ta, drugo mi ništa ne treba. A sad vidim kakva sam budala bio. Jer NAJVEĆA GREŠKA koju možeš napravit je dopustit ženi da shvati da te ima u šaci. E onada si kume – NAJEBAO. Mmm, kako sam sad pametniji, pišem ovaj blog da podijelim svoje iskustvo s nekim tko je proživio slične stvari, nije mi se baš dalo jer što manje pričaš to si pametniji , al eto. Valjda je moja dječačka glad za pisanjem opet isplivala na površinu. Htio bih se zahvaliti jednoj dami koja me ponukala (obožavam ovu riječ) da pišem i ja. E pa cukre fala,poklanjam ti pismu.


Sve tiše i tiše




Plešem nad tvojim likom
Leluja se u uvali pod brazdama vjetra
I smije mi se glasno


Gle , to si ti čarobnice
Tvoj skutreni odsjaj u grudima žubori
I miriše na jesen


A moje su misli to skrile
Tvoj prodoran pogled k'o zublje u mraku
I zvijeri ga znaju


Ma to si samo ti
Tvoj potmuli krik u ušima zvoni
Sve tiše i tiše


Lovran , 21.04.2003.

( 12.1996.negdi oko 11:20 – predavanje iz statistike)
MOJE PRVO SEKSUALNO ISKUSTVO

Ležao sam u bolnici – u inkubatoru . Bilo mi je hladno pa me je sestra premjestila kraj jedne sestre u veći inkubator . I ... kada je pala noć i soba ostala prazna , ja sam se spanđao sa djevojkom . Lijepo sam je okrenuo i povalio ondje na gazi .


(12 .1996. negdi oko 18 – predavanje kod Luttenbergera)

Sanjao sam da se nalazim sam u mraku . Odjednom osjetim strujanje zraka . Shvatio sam da sam u plinskoj komori u Aušvicu i da su upravo pustili plin . Počeo sam se daviti , kašljao sam , gušio se ...
Kada sam se probudio ubacio sam se u rulju koja je skakala kroz prozor jer je profesor prdnuo.

DIJAGNOZA: Više mlika
Potpis liječnika
_Z ´Bregov_______________



(12.1996. negdi oko18:10 – predavanje kod Luttenbergera)

Nešto je cvrčilo u kuhinji . To nisu bili cvrčci nego sam frigao jaja . Odjednom mi dosadi stajati u čučnutom stanju . Budući da su me zabolila leđa izvadim jaja iz ulja . Pogledam na sat . Bilo je osam ujutro . Odlučim da otiđem u dućan koji je upravo otvorio kupiti svježa jaja .



KAKO SAM POGINUO

(01.1997. negdi oko 11:30 – predavanje kod Paje Slamića)

Mama me vodila u zoo-vrt . Bili smo tek na pola puta , a ja već ugledao zebru . Trčao sam prema njoj da je uhvatim i ... zgazilo me auto.



(01.1997. negdi oko 13:30 – vježbe iz statistike)

Otišao sam u tatoo – shop . Odlučio sam se tetovirati . Prika me upita :
- Egzotično ili obično?
- EGZOTIČNO! – kažem.
Kada sam se probudio pogledam se u ogledalo i ugledam veliki kurac istetoviran na mom čelu . Kada sam došao kući roditelji su plakali od sreće .
Znao sam da će im se svidjeti .






PRIČA 1
Jutros me Bešo probudio poljupcima. Mislijo je da sam Arijana. Ja sam mislijo da je Duška. Dario je nas izbacio iz stana. Uzalud smo se pravdali time da smo prvi put u novom stanu. Dario je rekao: E pa sad ste prvi put izvan njega. Mi smo još malo plakali ali smo shvatili da ga nema smisla moljakati jer je razvukao spravu za veslanje i odveslao. Nije nas više mogao čuti.
Ništa, idemo mi kući. Nažalost autobus nije vozio jer su bakule upravo izbacili vozača koji se švercao bez karte. Dario nije htio ni čuti da nas odbaci na vesla.
Postojala je još jedna revolucinarna solucija za situaciju. Teško izvediva ali nismo imali izlaza.
Darijeva gazdarica.
Dobar dan, mi smo iz donjeg stana. Znate, ova pederska komuna za liječenje ovisnosti o pišanju u sudoper i o sranju u kadu. Da, da, Darijevi prijatelji. Da, da, mi smo jutros srali u portunu. Znate, malo popili pa... Jest da malo smrdi ali zato i nismo srali ispred vrata nego malo dalje. Ma znali smo da se nećete ljutiti. Nego znate, ponestalo nam je parangala kad je Dario zadnjeg ugurao u slivnik ne bi li izvadio šporke mudante koje su se tu zaglavile kad ih je zaboravio skinuti prije sranja. Nestaško... A ne, ne, nismo ih izvadili. Sve vam je još tamo. Pa kad vam se muž vrati s broda nek on malo to proprčka. Ionako u slivnik samo piškimo.
Gazdarica ne samo da se nije ljutila nego je i sjetno prdnula kad se sjetila da je i sma bila mlada. Opskrbila nas je priborom za dozivanje Darija (uključuje pismeno obećanje da može i dalje gol uzgajati ruže u vrtu ispred kuće).
Kad smo dozvali Darija on se već bio odljutio.
Bešo ga je prijateljski potapšao po ramenu i vragolasto uzviknuo: Idemo sad jesti da možemo srati!!!



JEZIVO

Deportirali su me u konc-logor. Gazda je tražio da mu kažem gdje su partizani.
Budući da sam gluhonijem pokušao sam mu gestikulacijom objasniti da su ukopani u zemunicama pa sam uperio prst u zemlju , ...no on je shvatio da mu pokazujem kurac . Jedan crni bradati mi je podigao kurac i stavio jaja na nekakvu metalnu ploču. Zatim je neki mladi asistent donio bat za meso . Najprije su lagano tuckali ,...ali kako ja nisam ispuštao nikakve zvukove... mislili su da me ne boli ... pa su tuckali sve jače i jače . Na kraju se bat prelomio . Zatimje gazda iz ormara izvadio krckalicu za orahe . On je stiskao ... a ja sam se derao i derao (naravno u sebi) . Gazda je kazao: -Opa , čvrst momak . Zatim se nasmijao , bacio krckalicu za orahe i popeo se na stol . I onda ... stao mi je cokulom na lijevo jaje , no ono je izdržavalo opterećenje sve dok ...tip nije podignuo u zrak drugu nogu . Zatim je to isto ponovio s desnim , ali se desno nije dalo . Zatim sam se uvjerio da bi gazda bio dobar košarkaš jer se iz mjesta vinuo visoko , visoko u zrak i ... doskočio na pravo mjesto. PUK!!!
17.11.1999.


Mislio sam , ovaj , stvarno sam mislio da sam našao originalan način da izliječim neke svoje komplekse . Stvarno sam mislio ...,ali...
Otišao sam jednog dana u luna-park , znate onaj veliki ,gdje možeš trošiti svoju ušteđevinu na raznorazne pizdarije . Išao sam ravno u onu prostoriju s onim izobličenim ogledalima . Čvrsto sam bio odlučio da maznem jedno od njih , i tako ih imaju previše .Izvadio sam svoju alatku i uspješno neprimjećen slomio dva ogledala i iznio trećeg van ograde , bez da su bolesnika primijetili . Bilo je to ono što uvećava stvari , baš ono što mi treba . Da , sad 100% mislite da sam htio raditi neke eksperimente sa sunčevim zrakama na nekom osunčanom brežuljku . Jesam kurac . Odnio sam ga ravno u svoju sobu , skinuo se gol i stao ispred njega .Kako sam se samo smijao . Ušesa k´o u slona , glavina – usr´o bi se da naletiš na takvo nešto u mraku ,nos je izgledao k´o dva rudarska okna ; u usta je komotno mogao stati bojler; kose k´o da se žvališ sa gorilom , tijelo sasvim normalnog izgleda , kurac otprilike srednje veličine , ...čekaj , stani ...Otišao sam do normalnog ogledala i skužio da imam klempave uši , da sam obični mali mršavko kojega bi i miš pojeo za doručak i ono najgore , da mi kurac se može pronaći jedino pincetom ... Rasplakao sam se najprije kao malo dijete , zatim sam pobjesnio kao neki Max u nekom filmu , odjurio do onog ogledala što povećava i šakama ga razlupao na komade . Posljedice :ruke su mi izgledale kao zeleni rezanci sa škampima poliveni crvenom bojom otkinuo sam si tri prsta i bio uvjeren da ću iskrvariti ; no ono najbitnije navukao sam si sedam godina (povećane) nesreće , radi ogledala što povećava . Zgrada u kojoj sam živio naslanjala se na zgradu bolnice ;zato sam htio izaći na balkon i pozvati susjeda da me odnese nekako u bolnicu jer se sam ne mogu dovući do tamo . No , pri izlasku sam se spotaknuo , prevalio se preko ograde balkona ,pao sa trinaestog kata na veoma prometnu ulicu gdje me je još u padu pokupio autobus i prešao preko mene prednjim i stražnjim gumama . Zatimje na mene pao meteor .


DNEVNIK IDIOTA

1.OŽUJSKA DANAS
ujutro sam se ustao i umijo lice vodom i hranio se hranom za doručak i bijo na poslu radijo ko smetlar i pjevo onu narodnu i ručo dobro popijo rakiju i odspavo uru u kamijonu bilo dobro poslje se veselijo sradnicimai bijo ija vesel ka ijoni išo doma jeo i upalijo 1rvi program ičujo da će nama biti bolje i opet jeo ipijopivu dobru i veselijo se boljoj sutra šnjici pjevo one narodne išo leć

DAN IZA
Pr sto p sat d e nik po roši o ti tu



Htjela si da ti skinem zvijezde sa neba ...znaš što , baš mi se i ne da. Možda da se naguziš pa da te lansiram visoko u orbitu po tu jebenu zvijezdu . Što kažeš , da sam peder . Hvala na komplimentu . Slušaj , sorry što sam se tako ponio prema tebi , stvarno mi je žao . Da hvala na razumijevanju . Inače , moram ti nešto priznati , nešto što ti već du go želim reći (jaaaoooj , neće me valjda grliti , bljak )... da , ti u biti ličiš na mravojeda sa tom kljukom tj . u stručnoj terminologiji ekstremno velikom izraslinom na glavi ... čovječe , da sam peder kao što kažeš , mogla bi me jebati sa tom surlom . A sorry , samo se šalim moje zlato malo ...samo ... možeš mi napraviti malu uslugicu ... gledao bih utakmicu ... pomakni se molim te otprilike metar udesno jer dok ti tako sjediš od tvog nosa ne da ne vidim ekran , već , sestro , zaklanjaš pola sobe . U biti , pod njime bi se dalo i logorovati ... i to po najvećem pljusku . A daj nećeš valjda sad plakati , joooooooj , a srce moje malo , pinokio moj .



18.03.2005. FLAVIODAR.CMOK